Ponašanje sudionika u prometu
Nauči kako prometna kultura, međusobno povjerenje, komunikacija, pozornost i pravilna procjena utječu na sigurnost te kako defenzivan vozač prepoznaje i izbjegava rizik.
Što trebaš naučiti
U ovoj cjelini prolaziš ključne pojmove, opasnosti i postupke redoslijedom kojim ih treba povezati za sigurno sudjelovanje u prometu i pripremu za PPSP ispit.
Prometna kultura i odgovornost
Kulturno ponašanje sudionika u prometu, pa tako i vozača, ovisi, prije svega, o njihovoj općoj kulturi, odgoju, razini njihova znanja o prometu, psihofizičkim osobinama, razini prometne kulture ali i o motiviranosti za ponašanje sukladno tome.
Kulturno se ponašati u prometu znači ponašati se u skladu s prometnim propisima i pravilima, uz međusobno uvažavanje, obzirnost i tolerantnost prema drugim sudionicima. U okviru tog ponašanja poseban odnos i obzirnost treba imati prema najugroženijim sudionicima prometa, djeci, starijim osobama, osobama s invaliditetom, pješacima i biciklistima.
Nepisana pravila ponašanja i sigurnosna pravila imaju zajedničko obilježje, koje se očituje u uvažavanju i poštivanju svih sudionika u prometu.
Roditelji imaju veliku ulogu i odgovornost u prometnom odgoju svoje djece i upućivanju na sigurno i kulturno ponašanje. Svojim ponašanjem u prometu uče i odgajaju djecu pravilnom ponašanju u
Međusobni odnos i solidarnost
Međusobni odnos sudionika u prometu prepoznaje se u načinu njihova komuniciranja i sporazumijevanja, odnosno razini prometne kulture. Prometni uvjeti i različite situacije u prometu utječu na ponašanje pojedinca i njegov odnos prema drugim sudionicima. Odnosi bi trebali odražavati međusobno poštivanje, uvažavanje, solidarnost i humanost.
Međusobni odnos sudionika u prometu mora se temeljiti na povjerenju. Solidarnost, međusobno uvažavanje te procjena sudionika u prometu bitan je preduvjet za sigurno ponašanje. Sudionik prometa mora se prepoznati, procijeniti, moraju se znati njegove obveze i prava, a na temelju toga vozač treba procijeniti i potencijalne opasnosti.
Solidaran vozač mora imati razumijevanja prema postupcima drugih sudionika prometa, čak i onda kada su protivni pravilima ponašanja ili odražavaju nesigurnost u postupanju. Solidarnost i humano postupanje podrazumijevaju pomoć drugome, pa čak i ako ugrožava sebe i druge. Tako se ponašajući, svaki sudionik prometa može očekivati da će se i drugi sudionici prometa ponašati na isti način. Solidaran i human odnos gradi se s vremenom, tijekom stjecanja vozačkog iskustva.
Načelo povjerenja
Pravilno ponašanje sudionika u prometu i uvjerenje da će se i ostali sudionici pravilno ponašati naziva se načelom međusobnog povjerenja. Načelo povjerenja je važno za korektan odnos prema drugim sudionicima i sigurnu vožnju.
Međutim, vozač se ne smije bez opreza pouzdati u načelo međusobnog povjerenja da će se svi sudionici u prometu ponašati u skladu s prometnim propisima i pravilima. Posebno se to odnosi na:
osobe iz čijeg ponašanja se unaprijed može zaključiti da nisu sposobne sigurno sudjelovati u prometu (primjerice: alkoholizirane osobe, starije nepažljive osobe i dr.).
Procjena stupnja povjerenja u ponašanje drugog sudionika u prometu, treba uzeti u obzir njegove sljedeće karakteristike:
Pozornost i koncentracija
Poštivanje ograničenja brzine, propuštanje pješaka na obilježenom pješačkom prijelazu, propuštanje vozila na raskrižju, poštivanje prometnih svjetala i si. ukazuje na pozitivne stavove u prometu.
Temeljni stav svakog sudionika u prometu treba biti stav o odgovornom i pravilnom ponašanju, predviđanju i izbjegavanju opasnosti u prometu.
Navika je naučena tendencija svakog sudionika u prometu da na određeni način reagira u određenoj situaciji. To je tendencija da se naučeno ponašanje u određenoj situaciji primijeni, primjerice, ponašanje u skladu s pravilima propuštanja vozila na raskrižju, ponašanje u skladu sa značenjem prometnih svjetala na semaforu, ponašanje u skladu sa značenjem prometnih znakova, vožnjom propisanom brzinom, vožnjom prilagođenom brzinom, vožnja uz primjenu načela defenzivne vožnje i si.
Pozornost predstavlja usmjerenost osobe prema izvoru podražaja, odnosno uočavanje prometne situacije. Očituje se u razini psihičke i psihomotorne aktivnosti vozača prema trenutačnoj prometnoj situaciji tijekom vožnje. Koncentracija pozornosti predstavlja stupanj usmjerenosti vozačeve pozornosti prema određenoj prometnoj situaciji. Uz navedene čimbenike pozornosti, brzina kretanja vozila ima bitnu ulogu. Pravodobno uočavanje opasnosti daje vozaču dovoljno vremena da korigira svoje pogreške i pravodobno reagira na tuđe pogreške. Vjerojatnost uočavanja neke zapreke i brzina kretanja vozila u obrnuto su proporcionalnom odnosu, tj. što vozač sporije vozi vjerojatnost da će pravodobno uočiti prepreku je veća.
Procjena opasnosti i odluka
Kod donošenja odluke, vozač mora uzeti u obzir i najčešće uzrokeprometnih nesreća, te na temelju njih pravodobno predvidjeti rizičnusituaciju i procijeniti moguću opasnost.
Za procjenu razine opasnosti određene prometne situacije posebno je važno predviđanje. Bez obzira na uvjete vožnje, vozač mora uvijek predvidjeti moguće iznenadne i opasne situacije. Sposobnost predviđanja opasnosti bitna je za razvoj navika ponašanja u prometu.
Sposobnost predviđanja namjera drugih vozača ili drugih sudionika prometa uvjet je za ispravnu procjenu i reagiranje u prometnoj situaciji. Neprekidno procjenjivanje u vožnji je nužno jer tako tijekomvožnje izostaju iznenađenja i nepripremljene reakcije. Stoga tijekomvožnje treba izbjegavati svaku aktivnost zbog koje bi izostala ilizakasnila procjena te pravilno reagiranje (kaošto je, na primjer, telefoniranje, pisanje iličitanje SMS poruka, traženje postaja na radio-prijemniku, promjena CD-a, pačak i razgovor sa suvozačem ili putnicima u vozilu). Sve takve aktivnosti odvlače pozornost i dekoncen-triraju vozača.
Donošenje pravilne odluke o postupanju tijekom vožnje temelji se napoznavanju sigurnosnih pravila ičimbenika opasnosti i rizika koji seodnose na:
Vrijeme i pravodobnost reagiranja
Za sigurnu vožnju, osim usklađenosti zamječivanja s izvođenjem određenih pokreta, i spretnosti pri izvođenju neke radnje, važna je i brzina reagiranja, odnosno vrijeme reagiranja vozača.
Vrijeme potrebnozareagiranje od nekoliko stotinki sekunde dovišesekundiU pravilu, opasnost u prometu brže uočavaju vozači koji
Za izračun se uzima tzv. "prosječno vrijeme" reagiranja ili "psihotehničko vrijeme", vozača koje iznosi jednu sekundu. Uvijek je dulje kod vozača koji su pod utjecajem alkohola i droga. Prema tome, za vozača je važno da tijekom vožnje predviđa iznenadne opasnosti, donosi pravilne odluke te pravodobno i točno reagira.
Komunikacija među sudionicima
Sudionici u prometu međusobno komuniciraju u skladu s prometnim pravilima, pravodobno i jasno iskazujući svoje namjere davanjem odgovarajućih znakova. S drugim sudionicima u prometu vozač može komunicirati:
Defenzivna vožnja
Defenzivna vožnja podrazumijeva vožnju s predviđanjem i izbjegavanjem rizika. To je način vožnje kojim se vozač u prometu brani od potencijalnih opasnosti i izlaganja riziku. Voziti defenzivno znači biti vrlo oprezan, smiren i stalno spreman na opasne situacije.
Defenzivni vozač kontrolira svaku situaciju. Aktivno prati, promatra i procjenjuje uvjete vožnje, ponašanje i namjere drugih sudionika i u skladu s tim odlučuje o načinu svog postupanja u konkretnoj situaciji.
Dok vozi, vozač često usmjerava pozornost na pogrešne stvari. Pogrešno procjenjuje razmak, brzinu i svoje sposobnosti da če pravodobno reagirati. Vozač koji je za vožnje svjestan rizika, predviđa i reagira pravodobno i ispravno, vozi defenzivno. To podrazumijeva da vozač:
Kako bi vozač usvojio defenzivni stil vožnje mora naučiti i steći navike defenzivnog načina vožnje, da bi to postao njegov stil vožnje.
Stres, samodokazivanje i rizično ponašanje
Samodokazivanje-ponašanje vozača kojim se na vidljiv način želipokazati vlastita sposobnost, ponekad precijenjena u odnosu na stvarnu sposobnost. Također, želja vozača za samodokazivanjem može se očitovati u ponašanju kojim se po svaku cijenu inzistira na "svome pravu".
Stres-ponašanje vozača kada zahtjevi prometne situacije nadilaze njegove sposobnosti. Stres može dovesti do toga da se konkretna zadaća ne može kvalitetno obaviti. Smanjuje se pozornost i dolazi doblokiranja u procesu donošenja odluke i izvođenja radnje. Često jerezultat takvog ponašanja panično reagiranje u kojem prevladavajuosjećaji i pogrešni postupci.
U stresnoj situaciji vozača može obuzeti i osjećaj neuspjeha pričemu on postaje pasivan, "predaje se" i pasivno promatra razvoj situacije. Takvo ponašanje vrlo je opasno, posebno za mlade vozača kojinemaju dovoljno vozačkog iskustva.
Ako vozač tijekom upravljanja vozilom uoči kod sebe neki od opisanih načina ponašanja ili stanja treba se sjetiti do kojih lošihsituacija ga to može dovesti, te mora ispraviti svoje ponašanje. Istotako potrebno je imati obzira prema poteškoćama i problemima drugih sudionika prometa.
Alkohol, droge i lijekovi
Vozač se vozilom može uključiti u promet onda kada je duševno itjelesno sposoban za vožnju i ako ima potrebna znanja i vještine. Često nije svjestan ili ne želi biti svjestan problema u vožnji koji mogu nastati pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu.
VozačvozilakategorijeA1,A2,A,B,B+E,F,GiMnesmijeupravljativozilomnacestinitipočetiupravljativozilomakouorganizmuimaalkoholaiznad0.50g/kg
Alkohol najprije i najviše djeluje na mozak. Putem krvi vrlo brzo dolazi do mozga i već i mala koncentracija brzo djeluje na sve centre u njemu. Zato se učinci najprije pojavljuju na psihičkom stanju.
Sposobnost prosuđivanja smanjuje se već u ranoj fazi konzumiranja. Većina vozača ne primjećuje nakon konzumiranja male količine alkohola smanjenje sposobnosti vida, a posebno suženje vidnog polja. Pri većoj koncentraciji alkohola, vid se bitno pogoršava, a često se vidi dvostruko.
Umor i psihofizičko stanje
Umor se, u pravilu, pojavljuje većnakon dva do tri sata vožnje. Prviznaci umora su zijevanje, bockanje u očima, otežani očni kapci, zategnutost mišića, osjećaj topline, a jači umor može dovesti i do priviđanja nepostojeće situacije. Vožnja u takvom stanju može dovesti do polusvjesnog stanja, umanjene sposobnosti prosudbe, a najgore je ako vozač zaspe za upravljačem.
Kod umornog vozača slabi pozornost, koncentracija i sposobnost procjene situacije. Reakcije su mu iznenadne i ubrzane, ali u pravilunetočne. Redoslijed, točnost i brzina izvođenja radnji su poremećeni, smanjena je psihomotorička sposobnost i spretnost. Posebno se toodnosi na vožnju noću. Zato bi je trebalo izbjegavati.
Tijekom vožnje vozač je izložen fizičkom naprezanju (dugotrajan nepomičan položaj tijela) i psihičkom naporu. Ako vozač tijekom vožnje postane svjestan umora, treba prekinuti vožnju.
Prije kretanja na dugu vožnju vozačse mora odmoriti i dobro naspavati. Tijekom vožnje, u vozilu treba biti ugodna mikroklima, a svakadva do tri sata na prikladnom mjestu ili odmorištu uz cestu vozačse mora odmoriti. Na takav način vožnjaće biti sigurna i sigurnoće sedoći do planiranog odredišta.
Povezane lekcije
Za detaljnije teme nastavi s lekcijama koje pripadaju ovoj nastavnoj cjelini.
Završio/la si s učenjem?
Provjeri razumijevanje na pitanjima iz nastavne cjeline Ponašanje sudionika u prometu.
Uči → vježbaj → provjeri znanje
Vrati se na gradivo, vježbaj po cjelinama i na kraju riješi cijeli PPSP ispitni test.