Ostali sudionici u cestovnom prometu
Nauči prepoznati potrebe i rizike pješaka, djece, starijih osoba, osoba s invaliditetom, biciklista, motociklista i putnika te prilagoditi vožnju najranjivijim sudionicima.
Što trebaš naučiti
U ovoj cjelini prolaziš ključne pojmove, opasnosti i postupke redoslijedom kojim ih treba povezati za sigurno sudjelovanje u prometu i pripremu za PPSP ispit.
Različita struktura sudionika
Uz vozače osobnih automobila, teretnih automobila i autobusa, kao najbrojnijih sudionika, u prometu sudjeluju i vozači motocikala, mopeda, bicikala, traktora i drugih vozila. Osim vozača, u prometuna cestama sudjeluju i pješaci, a posebno djeca, starije osobe i osobes invaliditetom.
Pješaci i njihovo kretanje
Od različitih sudionika u prometu proistječe i razina opasnosti, koja se povećava što je broj tih sudionika u prometu veći. Na većinu tih sudionika prometa ne može se u cijelosti primijeniti načelo povjerenja.
Razlikuju se po razini znanja, osobnoj odgovornosti i po ponašanju u konkretnim prometnim situacijama. Takve se osobe moraju prepoznati, moraju se procijeniti i moguće opasnosti koje proizlaze iz njihova ponašanja na cesti. Novi, mladi vozači nemaju dovoljno iskustva pa je i rizik u susretu s njima veći. Stoga je potrebno znati kako se ponašaju, koja prava imaju i koje su opasnosti moguće.
Pješaci su skupina sudionika u prometu koja sečesto ne ponašaprema prometnim pravilima. Razlog može biti nedovoljno poznavanje prometnih pravila, nepoštivanje ili nedostatak potrebne razine odgovornosti u prometu. Zato su vrlo ugroženi ičesto stradavaju, kako djeca tako i odrasli.
Pješaci se ne smiju kretati ni zadržavati na kolniku. Na kolniku je zabranjeno igranje, vožnja dječjim biciklom, romobilom ikoturaljkama kao i sanjkanje, skijanje i si. Pješaci se moraju kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka (staza za pješake), odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. Tada su najsigurniji.
Prelazak kolnika i pješački prijelaz
Ako na cesti postoje obilježeni pješački prijelazi ili podzemni ili nadzemni pješački prolazi, pješak je dužan pri prelaženju ceste koristiti se tim prijelazima, odnosno prolazima.
Na obilježenome pješačkom prijelazu ili na raskrižju na kojem se prometom pješaka upravlja prometnim svjetlima za pješake, pješak je dužan postupiti prema tim znakovima. Ako se prelazom pješaka ne upravlja prometnim svjetlima za pješake, ali se prometom vozila upravlja prometnim svjetlima za vozila ili znacima koje daje ovlaštena osoba, pješaci mogu prelaziti preko kolnika samo dok je danim znakom dopušten prijelaz preko kolnika.
Na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, pješak je dužan prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju.
Ako su obilježeni pješački prijelazi ili nadzemni ili podzemni pješački prolazi od njega udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja, onda pješak smije prelaziti preko kolnika.
Obveze vozača prema pješacima
Kao sudionik u prometu, vozač mora prema pješacima svojim postupcima vozilom opravdati povjerenje koje pješaci očekuju. Vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.
Mimoilaženje s vozilima u takvim situacijama je iznimno opasno i rizično, a osobito ako vozač nema dovoljno iskustva. Kako u takvoj situaciji postupiti?
ako se u odnosu na udaljenost vozila iz suprotnog smjera vozilom sigurno može obići pješak, mimoilaženje obaviti nakon toga.
Takva situacija je moguća i kada se pješak kreće kolnikom desnom stranom u smjeru svoga kretanja. Tada je potrebno iskazati solidarnost i svojim ponašanjem olakšati mimoilaženje s vozilom iz suprotnog smjera, koje mora obići pješaka.
Djeca u prometu
Najugroženiji i najmanje zaštićeni sudionici prometa su djeca, osobes invaliditetom, starije i nemoćne osobe, gluhe i nagluhe osobe i slijepe osobe, kada u prometu sudjeluju kao pješaci. Osim tih sudionika, bitno su ugroženi i vozači bicikala, mopeda i motocikala, koji su kao vozači najmanje zaštićeni u prometu.
Djeca na cesti ili pokraj nje sama po sebi predstavljaju opasnost u prometu. Njima je pomoć vozača najpotrebnija. To su neiskusni sudionici prometa i zato se prema njima ne može primijeniti načelo povjerenja. Na vozaču je odgovornost da se ne dogodi prometna nesreća. Vozač mora posjedovati znanje i sposobnost predviđanja, a ne dijete. Ponašanje djeteta ne smije biti uzrok prometne nesreće. Vozač mora znati kako se djeca ponašaju i kako reagiraju.
Djeca imaju manju preglednost u odnosu na druge sudionike. Težemogu prepoznati i odrediti smjer odakle sečuje zvuk. Dosta teško ihje uočiti kada se igraju i trče između parkiranih automobila.
Djecu u prometu najčešće treba očekivati na dijelovima ceste pokraj škole, vrtića, igrališta, parkova, stambenih zona i ulica gdje se djeca često zadržavaju ili kreću. Na takvim mjestima su postavljene naprave za smirivanje prometa. Obilježavaju se određenim prometnim znakovima ili se cijela dionica pretvara u zonu smirenog prometa. Posebno se djeca mogu očekivati na mjestima pokraj ceste gdje se uočava neka dječja igračka, kao što je bicikl, romobil, lopta, ili na mjestima gdje mogu biti zaklonjena iza parkiranih vozila, žive ograde, drveća ili objekta pokraj ceste, zbog čega se teže uočavaju.
Osobe s invaliditetom
Tijekom vožnje vozač može naići na područje gdje se mogu kretati osobe s invaliditetom. Često se takva osoba kreće u pokretnom stolcu ili pomoću pomagala. To područje ili dio ceste označava se određenim prometnim znakom.
Kada se uoči takva osoba, treba odmah smanjiti brzinu vožnje i povećati oprez. Prema potrebi, zaustaviti vozilo i takvoj osobi omogućiti siguran prelazak kolnika. Ako se kreće kolnikom, treba povećati bočni razmak i bez ugrožavanja obaviti obilaženje ili propuštanje takve osobe.
Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućuju normalno kretanje, može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi. Znakom pristupačnosti mogu biti označena i vozila udruga osoba s invaliditetom. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije invalidna.
Slijepe osobe, kad samostalno sudjeluju u prometu, moraju nositi bijeli štap kao znak prepoznavanja. U pravilu, na dijelu ceste gdje se češće može pojaviti slijepa osoba (ustanove, škole za slijepe i si.), postavljen je odgovarajući prometni znak.
Starije i nemoćne osobe
Starije i nemoćne osobe uvijek treba nastojati pravodobno uočiti i prepoznati. Pojedine starije osobe se boje, neke slabije čuju, neke slabije vide ili sporije reagiraju, a i sporije se kreću. Ako se takve osobe kreću nogostupom ili kolnikom, treba povećati oprez, smanjiti brzinu i povećati bočni razmak. Potrebno je pokazati dovoljno strpljenja prema njima. Ako namjeravaju prelaziti kolnik, treba, prema potrebi, zaustaviti vozilo i omogućiti im siguran prelazak kolnika.
Ako takva osoba upravlja vozilom u prometu, treba povećati razmak, prilagoditi brzinu vožnje i povećati oprez. Treba biti strpljiv prema njoj, pokazati humanost i odgovornost.
Vozači bicikala
Vozači bicikla kao sudionici u prometu vrlo su različiti prema starosnoj dobi (djeca, mladi, odrasli, stariji). Treba voditi računa o tome da to predstavlja poseban rizik, pogotovo ako su to četrnaestogodišnjaci ili čak mlađe osobe s pratnjom ili bez pratnje starijih.
Vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako oni ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. Te površine su označene prometnim znakovima i oznakama na kolniku. Vozač bicikla mora se kretati biciklističkom stazom ili trakom uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja, a na traci ili stazi uređenoj i obilježenoj za dvosmjerni promet bicikala - desnom stranom trake ili staze u smjeru kretanja.
Ako voze kolnikom, potrebno je očekivati iznenadne pokrete upravljačem radi izbjegavanja zapreke (slivnici za vodu, šljunak, neravnine ili oštećenja kolnika, ili drugo), a što može utjecati na gubljenje ravnoteže ili stabilnosti. S tim treba računati, povećati pozornost, držati veči razmak i pratiti njihovo ponašanje.
Vozači bicikla često voze brzo i zbog njihove siluete teže ih je uočiti. Mnogi bez gledanja i bez pokazivanja namjere mijenjaju smjer vožnje. Često voze po površinama koje nisu predviđene za njihovu vožnju. Pojedini često voze slalom između zaustavljenih vozila ispred raskrižja ili nogostupom između pješaka. Posebno to može biti opasno ako su vozači bicikla djeca. U takvim situacijama treba imati na umu ponašanje djece, njihove nepredvidljive postupke i zato smanjiti brzinu i povećati razmak.
Vozači mopeda
Vozači mopeda su najčešće mlade osobe, koje se već sa 16 godina ravnopravno uključuju u promet. U pravilu, ti mladi vozači mopeda nemaju dovoljno vozačkog iskustva. Vozač mopeda i osobe koje se prevoze na tom
U prometu na kolniku koji ima samo po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, vozač mopeda je dužan voziti što bliže desnom rubu kolnika, što nekada može biti opasno. Na cesti u naselju s kolnikom na kojem za promet vozila u istom smjeru postoje najmanje dvije obilježene prometne trake, vozač
mopeda ne smije voziti prometnom trakom koja se ne nalazi uz desni rub kolnika, osim na dijelu ceste ispred raskrižja ili drugog mjesta na kojem vozilom skreće ulijevo.
U susretu s vozačima mopeda uvijek su prisutne određene opasnosti. Često voze slalom između vozila koja voze ulicama s gustim prometom ili su zaustavljena ispred raskrižja, prebrzo voze, ponašaju se dosta rizično, neodgovorno i podcjenjuju opasnost, osobito kada voze vršnjake i kada se kreču u skupinama.
Traktori, zaprežna vozila i životinje
U ruralnim područjima vozači često izlaze na cestu traktorima s prikolicom ili bez nje. Prema vozačima traktora treba imati najmanje povjerenja. Zašto? Zato što se u promet uključuju vrlo često bez položenoga vozačkog ispita, ne posjeduju temeljno znanje o prometnim pravilima, voze traktore upitne tehničke ispravnosti (pokazivači smjera, vozačka zrcala, stop-svjetla), na cestu iznose velike količine blata na kotačima, radnje traktorom obavljaju vrlo rizično (skretanje) bez pravodobne najave i nemaju dovoljno preglednosti zbog tereta. A vrlo često znaju biti i pod utjecajem alkohola.
Prilikom vožnje iza traktora treba izbjegavati pretjecanje na dionici ceste gdje to ne bi bilo sigurno. Vozač traktora vrlo često nije svjestan postojanja drugih sudionika, zbog ponašanja koje je več opisano. Treba izbjegavati pretjecanje traktora na dionici ceste uz koju su bočne ulice, poljski putovi, ulaz u dvorišta ili drugo. Treba biti strpljiv, pričekati da traktor prođe, a ako se vozač odluči pretjecati, mora stalno pozorno očekivati od vozača traktora iznenadno skretanje. Posebno treba voditi računa za vožnje noću jer su često traktori neosvijetljeni, a vuku ili nose oruđa čija širina prelazi širinu traktora.
Stoku i druge životinje ne smije se voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora. Gonič stoke mora paziti da se stoka na javnoj cesti kreče što je moguće bliže desnom rubu ceste.
Stoku u stadu, krdu ili pojedino grlo ne smije cestom goniti ili voditi osoba koja je, s obzirom na uzrast i sposobnost, ne može nadzirati i poduzimati potrebne radnje da se izbjegne opasnost. Goniči su dužni nadzirati stado ili krdo tako da ne bude ugroženo i da u što manjoj mjeri ometa promet.
Povezane lekcije
Za detaljnije teme nastavi s lekcijama koje pripadaju ovoj nastavnoj cjelini.
Završio/la si s učenjem?
Provjeri razumijevanje na pitanjima iz nastavne cjeline Ostali sudionici u cestovnom prometu.
Uči → vježbaj → provjeri znanje
Vrati se na gradivo, vježbaj po cjelinama i na kraju riješi cijeli PPSP ispitni test.