Vožnja izvan naselja
Nauči kako prilagoditi brzinu i razmak vožnji izvan naselja, procijeniti preglednost, sigurno pretjecati te voziti zavojima, uskim cestama, uzbrdicama, nizbrdicama i autocestom.
Što trebaš naučiti
U ovoj cjelini prolaziš ključne pojmove, opasnosti i postupke redoslijedom kojim ih treba povezati za sigurno sudjelovanje u prometu i pripremu za PPSP ispit.
Posebnosti ceste izvan naselja
Vožnja izvan naselja odlikuje se učestalim promjenama dionica ceste, većim brzinama vožnje, većim brojem zavoja, naizmjeničnih i uzastopnih , cestovnih građevina (mostova, vijadukata, tunela i dr.), prijelazima ceste preko željezničke pruge, uzbrdicama i nizbrdicama i si. Karakteriziraju je vožnja u kolonama i brojna pretjecanja.
Najveća opasnost svakako proizlazi iz neprilagođene brzine vožnje ravnim dionicama ceste i širim kolnicima. Ravne dionice ceste potiču želju za pretjecanjem. Riskantna vožnja oštrim i nepreglednim zavojima često ima za posljedicu slijetanje vozila s ceste.
Vožnja prilagođenom brzinom
Monotona vožnja duljim ravnim dionicama ceste ima za posljedicu umor te smanjenje koncentracije i pozornosti. Često zimi, na cestovnim građevinama dolazi do klizanja i zanošenja vozila, a u usjecima i zasjecima česti su odroni kamenja. Posebna opasnost postoji na prijelazima ceste preko željezničke pruge.
Česte i duge vožnje u kolonama zahtijevaju dodatni napor i strpljenje. Struktura vozila vrlo je različita, a razmak između njih često nedostatan i opasan. Posebnu opasnost predstavljaju gužva, žurba i nervoza u sezoni godišnjih odmora i za vrijeme turističke sezone. Na
Vozač je dužan prilagoditi brzinu uvjetima vožnje, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom, koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti.
Vozač tijekom vožnje mora biti svjestan dopuštenih brzina za vožnju izvan naselja. Ograničenje brzine vezano je za vrstu ceste po kojoj se vozi. Stalno mora uočavati i percipirati prometne znakove ograničenja brzine na cesti i na pojedinoj dionici ceste. Uz sve to, vozač mora biti svjestan razine svojih sposobnosti i vještina, što je posebno važno za prilagodbu brzine vožnje stanju kolnika.
Siguran razmak
U pravilu, potreban razmak u vožnji izvan naselja treba biti jednak najmanje duljini zaustavnog puta, uvećan za sigurnosni razmak pri zaustavljanju. Gledajući vremenski, potreban razmak treba iznositi dvije sekunde. Zašto? Primjerice, pri brzini 90 km/h vozilo u jednoj sekundi prođe put od 25 metara. To znači da bi razmak od vozila ispred trebao biti oko 50 metara, a ako se vozi brzinom preko 100 km/h, razmak se mora povećati.
Gledajući vremenski, razmak može biti i manji od jedne sekunde, ali vozač mora biti sposoban brzo reagirati. Takav razmak može biti samo:
Ako vozač želi kontrolirati razmak, mora promatrati vozilo ispred. Kada ono svojim zadnjim krajem prođe pokraj neke markantne točke, primjerice smjero-kaznog stupica, počinje brojati 21, 22. Ako poslije dvije sekunde prednji kraj njegovog vozila stigne do smjerokaznog stupica, onda vozi na potrebnom razmaku. Ako stigne prije nego izgovori 22, onda vozi preblizu vozilu ispred.
Vremenski razmak od dvije sekunde za mlade, nedovoljno vješte i neiskusne vozače nije dovoljan, pa ga je u nekim situacijama potrebno još povećati na tri sekunde, npr. ako vozač vozi po magli, po mokrom kolniku, vuče prikolicu, vozilo iza drži premali razmak, vozi iza motociklista, mopedista ili biciklista.
Vožnja u koloni
Za vožnje na cestama izvan naselja kolone vozila se stvaraju u blizini večih gradova, na uzbrdicama, nizbrdicama, serpentinama i na pojedinim zavojitim dionicama ceste. Često se ljeti, kada je sezona godišnjih odmora, kolona vozila stvara na izlasku s autoceste, pri čekanju na prelazak državne granice, na dionicama ceste na kojoj se izvode radovi, u slučaju prometne nesreće na cesti i si.
Vožnja na nedovoljnom razmaku između vozila povećava opasnost od nalijetanja na vozilo u koloni. Monotonija vožnje, slabljenje pozornosti i vožnja iza teretnog automobila koji vozi sporo uzrokuju umor. Pretjecanje, brza vožnja i "ubacivanje u kolonu" također izaziva opasnost, posebno vožnja u koloni u uvjetima smanjene vidljivosti.
Vožnja u koloni zahtijeva posebno ponašanje. Za sigurnu vožnju u koloni bitno je da se sva vozila kreču približno jednakim brzinama jer su brzine i postupci vozača u koloni međusobno uvjetovani. Treba držati potreban razmak vodeći pritom računa da se vozači iza ne navode na pretjecanje i usmjeriti pogled što dalje na vozila ispred. Razmak treba biti najmanje dvije sekunde, odnosno onoliki koliko iznosi duljina za-ustavnog puta vozila u odnosu na brzinu vožnje i uvjete na cesti. Moraju se promatrati stop-svjetla na vozilima jer ona daju informaciju kada treba smanjiti brzinu vožnje. Na taj način se izbjegava naglo kočenje.
Vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. Kada se iza vozila koje se kreće brzinom manjom od najveće dopuštene brzine na cesti ili dijelu ceste po kojoj se kreće ili nižom od brzine prometnog toka vozila u prometu na tom dijelu ceste, stvori kolona vozila koja ga ne mogu sigurno preteći, vozilo se mora na prvom pogodnom mjestu isključiti iz prometa i propustiti kolonu vozila iza sebe.
Pretjecanje i obilaženje
Pretjecanje je jedna od najopasnijih i najsloženijih radnji vozilom u prometu na cesti. I najmanje pogreške pri pretjecanju mogu dovesti do teških prometnih nesreća, što praksa i potvrđuje.
na mjestima gdje prometni uvjeti to dopuštaju, odnosno gdje postoji potrebna preglednost, širina cesta i dovoljna vidljivost
Planiranje pretjecanja
o razlici brzina vozila koje pretječe i kojeg se pretječe; što je razlika veća, put pretjecanja će biti kraći i kraće vrijeme potrebno za pretjecanje. Sigurnosno pravilo govori da razlika u brzini mora biti najmanje 20 km na sat
Vrijeme potrebno za pretjecanje pri razlikama u brzini 20 km na sat iznosi 10 sekundi. Brzinom 90 km na sat prijeđe se 25 m u sekundi (90/3,6), a za 10 sekundi 250 m, koliko iznosi put pretjecanja. Brzinom 110 km na sat prijeđe se 31 mu sekundi (110/3,6), a za 10 sekundi 310 m, koliko iznosi put pretjecanja. Ako se pretječe s razlikom u brzini 20 km na sat, može se primijeniti sigurnosno pravilo za izračun puta pretjecanja, na način da se brzina pomnoži s tri (brzina pretjecanja x 3).
Ako zbog nedovoljne širine kolnika ili njegova stanja nije moguće pretjecati bez ugrožavanja sigurnosti prometa, vozač vozila koje se kreće sporije nego vozila koja se kreću neposredno iza njega dužan je pomaknuti svoje vozilo što više udesno, a ako to nije dovoljno, čim mu to bude moguće, zaustaviti vozilo na prikladnom mjestu da bi propustio brža vozila.
ubrzati vozilo i promijeniti u viši stupanj prijenosa kada se nađe usporedno s vozilom koje pretječe, vodeći računa o brzini
Vožnja zavojima
Na dovoljnoj udaljenosti, pravodobno, a prije ulaska u zavoj vozač mora smanjiti brzinu. Koliko treba smanjiti brzinu vožnje? To ovisi:
Kako voziti zavojem udesno? Vozi se sredinom prometne trake. Približavajući se zavoju treba prilagoditi brzinu, utvrditi nailazi li vozilo iz suprotnog smjera (ako je to zbog preglednosti zavoja moguće), pomaknuti vozilo ulijevo, ali samo do središnje pune crte. Brzinu treba održavati nepromijenjenom. U trenutku ulaska u zavoj treba pomaknuti vozilo prema unutarnjem rubu zavoja. Ne smije se kočiti u zavoju, niti pritiskati papučicu spojke. Od polovice zavoja treba postupno povećavati brzinu. Po izlasku iz zavoja treba zauzeti položaj vozilom u sredini prometne trake.
Kako voziti zavojem ulijevo? Vozi se sredinom prometne trake. Približavajući se zavoju treba prilagoditi brzinu, utvrditi nailazi li vozilo iz suprotnog smjera (ako je to zbog preglednosti zavoja moguće), pomaknuti vozilo udesno do desnog ruba kolnika, brzinu održavati nepromijenjenom. U trenutku ulaska u zavoj treba pomaknuti vozilo prema središnjoj uzdužnoj punoj crti, ali ne preko nje, očekivati vozilo iz suprotnog smjera i biti spreman na odmicanje k sredini prometne trake. Ne smije se kočiti u zavoju, ni pritiskati papučicu spojke. Od polovice zavoja postupno treba povećavati brzinu. Po izlasku iz zavoja treba zauzeti položaj vozilom u sredini prometne trake.
U lijevom zavoju ne smije se prelaziti na prometnu traku za vozila iz suprotnog smjera - ne sjeći zavoj. Mimoilaženje s dužim vozilom ili prelazak vozila iz suprotnog smjera na desnu stranu, stalna je opasnost.
Vožnja na uzbrdici i nizbrdici
Vožnjom po uzbrdici mnogo se više opterećuje motor nego po ravnoj cesti. Ako je način vožnje pogrešan, motor se može brzo pregrijati. Stoga treba pravodobno stupanj prijenosa i pritisak na gas prilagoditi uzbrdici i njenoj duljini. Pri duljoj dionici vožnje po uzbrdici mora se održavati potreban razmak između vozila. Vrlo često će se ispred na uzbrdici naći teretni automobil ili tegljač, tj. teretni automobil koji zbog teškog tereta i velikog otpora sporo vozi uzbrdicom. Vožnja u tim uvjetima postaje neujednačena i neekono-mična. Stvara se kolona vozila s manjim međusobnim razmakom zbog čega je i preglednost smanjena.
Vozač teretnog automobila morao bi u takvim prilikama na prvom pogodnom mjestu zaustaviti vozilo i omogućiti da vozila iza njega normalno nastave vožnju. Radi bržeg i sigurnijeg odvijanja prometa, na uzbrdicama se gradi prometna traka za spora vozila, tj. za vozila koja voze brzinom manjom od 40 km na sat.
Vozila koja voze lijevom prometnom trakom ne smiju voziti brzinom manjom od one naznačene na znaku. Ako vozač na uzbrdici ne može voziti većom brzinom, treba se prestrojiti u prometnu traku za spora vozila i omogućiti prolazak bržim vozilima.
Na kraju uzbrdice, spora vozila koja su do tada vozila njome, moraju se na siguran način vratiti u lijevu prometnu traku.
Povezane lekcije
Za detaljnije teme nastavi s lekcijama koje pripadaju ovoj nastavnoj cjelini.
Završio/la si s učenjem?
Provjeri razumijevanje na pitanjima iz nastavne cjeline Vožnja izvan naselja.
Uči → vježbaj → provjeri znanje
Vrati se na gradivo, vježbaj po cjelinama i na kraju riješi cijeli PPSP ispitni test.